Knez Pavle - Biografija - Sahrana na Oplencu - Kneginja Jelisaveta: Neću se smiriti dok oca ne sahranim na Oplencu

Intervju: Kneginja Jelisaveta Karađorđević
Neću se smiriti dok oca ne sahranim na Oplencu

PRESS, 16.12.2011.
PIŠE: Violeta Nedeljković

Ne može da sakrije suze: Ceo život znam da je moj otac nevin. Nije bio lopov, ni fašista, već samo čovek koji je hteo da spase narod.

Kneginja Jelisaveta Karađorđević

Kneginja Jelisaveta Karađorđević, ćerka kneza Pavla, juče nije mogla da zadrži suze, presrećna što je posle sedam decenija skinuta etiketa ratnog zločinca sa imena njenog oca.

Ona u intervjuu za Press priznaje da ima još samo jednu veliku želju - da kneza Pavla sahrani na Oplencu.

Kako ste se osećali kada ste čuli vest da je vaš otac rehabilitovan?

- Bilo je to kao da je odjednom odleteo neki ogroman teret. Oblak koji je ispario posle 70 godina. Bilo je jako teško živeti u senci laži i neprijatnosti. I uvek mi je teško zbog njega, pošto je on bio potpuno nevin. Nije bio ni lopov, ni komunista, ni fašista, nego pošten čovek koji je hteo da spase svoj narod.

Šta mislite, da je vaš otac poživeo da čuje ovu vest, kako bi reagovao?

- On verovatno u to ne bi poverovao u početku, ali sigurna sam da bi bio vrlo dirnut, isto kao i ja.

Da li se knez Pavle potajno nadao da će jednog dana biti rehabilitovan?

- Ne! Ja sam optimista kao osoba, on je više bio pesimista. On bi rekao: „Ne možeš nikada da ideš nazad, to je gotovo zauvek. Ne možeš ni da zamisliš da možeš da se vratiš u svoju zemlju." Meni je to uvek bila opsesija i kažem - zašto, ja sam ovde rođena, moram da se vratim u Srbiju. Pokušavala sam na svaki način da se vratim i uspela sam. Ja sam došla 1987. godine prvi put iako je to tada još uvek bilo protiv zakona. Ali bila sam uporna.

AKCIJA PRESSA - Ulica kneza Pavla u Beogradu

Posle rehabilitacije kneza Pavla stručna javnost traži da se odužimo velikom srpskom knezu

Moj otac zaslužuje ulicu u Beogradu

Kneginja Jelisaveta podržala je inicijativu našeg lista da njen otac dobije ulicu u Beogradu.

- Moj otac to zaslužuje. Treba pažljivo razmotriti koje značajne ulice bi došle u obzir, a koje bi mogle da ponesu njegovo ime. Nadam se da će jednog dana naš narod biti ponosan na to što je imao takvog vođu. Ali, za sada oni ne znaju dovoljno. I zato moramo pod hitno da menjamo udžbenike iz istorije u školama.

Kad se sad osvrnete, šta je vama lično i vašoj porodici bilo najteže?

- Svi vas preziru, ne pripadate nigde, imate titulu koja ništa ne vredi, nemate pasoš, nemate državljanstvo, nemate zavičaj, to je strašno teško da hodate kao lutalice čitavog života. Ja sam sada na neki način navikla, ali ne potpuno. Morala sam da se adaptiram da živim svuda, što je na neki način velika prednost, ali mnogo sam time i izgubila.

Da li se knez ikada pokajao zbog svoje odluke koja ga je skupo koštala?

- On se nije pokajao pošto je znao da nije imao drugog izbora, ali je njemu bilo najviše žao što Englezi nisu to razumeli, oni su nas izdali. I sada me interesuje da vidim njihovu reakciju, šta će da kažu kada čuju da je moj otac rehabilitovan.

Koje su prve slike koje vam prolaze kroz glavu kad pomislite na oca?

- Na dvoru, kad sam bila dete, i pre nego što je umro u bolnici u Parizu, teški dani u Africi kad nismo imali sredstava za život. Sada čitam šta neki kažu... To me strašno iznervira. Treba da čitaju našu knjigu „Istina o 27. martu" da bi i znali istinu. To je sada neophodno. I moram da ih sahranim na Oplencu.

Ko vam je prvi javio radosnu vest?

- Oliver Antić.

Kakve su bile reakcije vaše dece?

- Oduševljeni su. Moja ćerka je pisala fantastičan scenario o našoj familiji i mi sada tražimo sredstva da se taj film realizuje, ali to još nismo uspeli. Ali je to sigurno odličan korak. Ona je bila oduševljena.

Ispunila vam se velika želja.

- Jeste, ovo je ogroman podvig.

Imate li još želja?

- Da sahranim svog oca na Oplencu. Onda sam na neki način završila posao. Na Oplencu postoji još 21 grobno mesto. Moj otac je sahranjen u Švajcarskoj, što nije njegovo mesto. Pre dve godine sam bila kod patrijarha, Sinod podržava moju želju. Sada moram da organizujem akciju u Vladi, ne znam kod koga, ali naći ću način.

Knez bio najveći srpski mecena

Knez Pavle Karađorđević, koga je Viši sud u Beogradu rehabilitovao i tako ispravio višedecenijsku nepravdu koju su mu naneli komunisti posle Drugog svetskog rata, trebalo bi da dobije ulicu u glavnom gradu, slažu se istoričari sa kojima je Press juče razgovarao.

Ideju našeg lista podržali su i pravnici, profesori, sociolozi i književnici koje smo juče pitali za mišljenje o rehabilitaciji kneza Pavla. Oni smatraju da je ulica u centru prestonice najmanje što Srbija može da učini.

Umetnička duša

- Knez Pavle je u zapadnoj štampi slavljen kao čovek koji je mnogo učinio na smirivanju etničkih tenzija u tadašnjoj Jugoslaviji. On je bio najveći evropejac i kosmopolita među vladarima Srbije i Jugoslavije i u tom smislu zaslužuje da u srpskoj prestonici ima ulicu koja će nositi njegovo ime. Mislim da je veliki broj značajnih ličnosti nepravedno izostavljen iz topografije istorijskog sećanja Srbije. Treba učiniti poseban napor da se proceni koje ulice više ne bi trebalo da nose dosadašnje nazive, a njihovi nazivi bi mogli bi da budu zamenjeni imenima ličnostima koje to zaslužuju - kaže istoričar Slobodan Marković.

On navodi da su se pojavili dokumenti koji bacaju novo svetlo na poteze kneza Pavla uoči Drugog svetskog rata.

- Iz tih dokumenata vidi se da je knez do poslednjeg trenutka pokušavao da naoruža zemlju. On je činio sve da Srbiju učini vojno sposobnom kako bi ona mogla da se odupre eventualnom napadu, ali nije naišao na razumevanje SAD, gde je poslao svog izaslanika. Pavle je bio najveći anglofil među našim vladarima, on je i po kulturi i svojim prijateljstvima bio vezan za Englesku. Bio je i počasni doktor Univerziteta u Oksfordu i za njega je pristupanje Paktu bio izuzetno težak čin, učinjen u trenutku kada su državni i vojni vrh procenili da drugog izlaza nema. Onda se dogodio paradoks da je onda najveći anglofil završio u britanskom zarobljeništvu, prvo u Keniji, a potom u Južnoj Africi. Međutim i sami Englezi priznali su da je postupak kneza Pavla bio iznuđen čin, koji nije imao bolju alternativu - ističe Marković.

Profesor Pravnog fakulteta Oliver Antić, koji je bio na čelu pravnog tima za rehabilitaciju kneza Pavla, kaže da je knez Pavle od beogradske kasabe napravio metropolu i da je jedna ulica najmanje čime možemo da mu se odužimo.

- Time ćemo bar pokušati da ublažimo nemerljivu istorijsku nepravdu koja je prema njemu učinjena. U to vreme kada je on napravio Muzej savremene umetnosti u Beogradu, nešto slično imao je još samo Njujork. To je bilo nešto fenomenalno - ističe Antić.

Žrtva istorijskih okolnosti

Istoričar Predrag Marković kaže za Press da je knez Pavle jedini predstavnik srpske dinastije koji je ostavio toliko umetničkih dela svom narodu.

- I zato zaslužuje da dobije svoju ulicu - smatra Marković.

Profesor FPN-a Dragan Simeunović kaže da je knez Pavle bio žrtva istorijskih okolnosti, svoje umetničke i nekonfliktne prirode. I on podržava akciju našeg lista da knez Pavle dobije ulicu.

- Knez Pavle treba da dobije ulicu u Beogradu, i to ne bilo koju - poručuje Simeunović, i dodaje da će se neke stvari u Srbiji promeniti nabolje tek kada naučimo mlade generacije da poštuju činjenice, a ne političke interpretacije istorije, bez obzira na to da li su u pitanju komunisti ili monarhisti.

Podrška Pavlu

Toma Fila: I muzej kneza Pavla

- Knez Pavle je pokušao da spase svoj narod, a proglašen je za izdajnika. On je čovek koji je izgradio Beograd. Ja ne bih po njemu nazvao samo jednu ulicu, već bih insistirao da se vrati muzej kneza Pavla u zgradi u kojoj se danas nalazi predsedništvo - ističe Fila.

Matija Bećković: Normalne stvari kod nas su čuda

- Tamo gde mu je bila kuća knez Pavle treba da ima i ulicu. Ali kod nas su uvek normalne stvari čuda - rekao je Bećković.

Ratko Božović: Znam koliko je Jelisaveta sada srećna

- Podržavam akciju i znam koliko je Jelisaveta sada srećna što je vratila oca- rekao je Božović.

(Tekst objavljujemo uz dozvolu dnevnog lista Press.)

Mapa sajta
Copyright © 2008, 27. mart. All rights reserved.