Događaj - Izvršenje puča - Sedamdesetogodišnjica 27. marta 1941. - Puč Vuka Jeremića

Istorijsko-epski izlet ministra spoljnih poslova

PUČ VUKA JEREMIĆA

PRESS, 29.3.2011.
PIŠU: Veljko Miladinović, Radovan Ž. Marković

Posle izlaganja o demonstracijama 27. marta 1941. kao danu kada su naši preci zablistali u odbrani najplemenitijih vrednosti, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić našao se na udaru javnosti i istoričara koji ističu da je tim činom Srbija uvučena u rat koji smo platili milionskim žrtvama.

Govor ministra Jeremića čak je isprovocirao SPO da uputi javni poziv visokim državnim funkcionerima da napuste retoriku „iz doba najcrnjeg diktatorskog režima Josipa Broza".

Raskomadana država

Potpredsednik SPO-a Aleksandar Jugović kaže za Press da je neverovatno sa kakvom strašću Vuk Jeremić i drugi političari slave ovaj datum.

Istina o 27. martu - Gde greši Vuk Jeremić

Masterson i Benet spasli srpsku dušu

„Srbi se ne mogu pozivati na 27. mart 1941, jer smo mi tu revoluciju kupili...", čuvena je izjava američkog izaslanika za Balkan Vilijama Donovana. Njega je nekoliko dana pred puč knez Pavle oterao iz Beograda s porukom za Vašington: „Jugoslavija će da uđe u rat protiv Nemačke kada i Amerika."

Zato je jako čudno kad 70 godina kasnije američki đak zadužen za spoljnu politiku Srbije održi vatren govor u kojem veliča stav pukovnika Donovana. Kao i stavove britanskog agenta Bore Mirkovića i ostalih pučista koji su za svoj „patriotizam" bili plaćeni 100.000 funti.

Telegram Džordža Tejlora iz britanske ambasade u Beogradu, 27. marta: „Masterson je izvanredno obavio posao i zaslužuje najveću moguću pohvalu. Pohvalu zaslužuje i Benet koji je otkrio Trifunovića. Isto tako i Hanau, koji je imao Tupanjanina".

Dan kasnije Čerčilu se javio i šef operacija SOE u Jugoslaviji Hju Dalton:

„Otkako sam preuzeo SOE u Jugoslaviji, potrošili smo najmanje 100.000 funti sterlinga. Novac je, uglavnom, otišao na finansiranje Zemljoradničke stranke i ostale vidove podmićivanja, uključujući i nagrade za povremene manje sabotaže. Mislim da smo dobili dobru protivvrednost za uloženi novac!"

Šef SOE se žali kako za isti novac nije uspeo u Rumuniji i Bugarskoj „spasavanje duše", kako je Čerčil nazvao pučeve. Pa otkriva zločin svrgnutog kneza:

„Vaš apel knezu za miniranje Đerdapa nije urodio plodom zbog neodlučnosti tog ljigavca. Ali puč je bio uspešan. Nadajmo se da će i krajnji udarac biti isti."

A krajnji udarac već krajem marta najavljuje jedan čovek koji s najvećim oduševljenjem prima vesti iz Beograda. Ante Pavelić 31. marta obraća se Hrvatima:

- Kao što vam je poznato, događaji su se razvili onako kako smo si samo želeti mogli i u kojem smo se pravcu borili dugi niz godina... Naša ustaška stvar je posve sigurna...

A knez Pavle i njegova vlada znaju šta preti ukoliko ne potpišu Pakt. Na sednici Krunskog saveta 6. februara načelnik generalštaba predviđa otpor od 10 dana, ali i komadanje zemlje, ustaški napad, genocid nad Srbima. Zapisnici, ipak, pokazuju da su svi za otpor Hitleru...

Namesnik Stanković traži da Srbija „simbolično uđe u rat". General Pešić ga prekida i kaže: „Ja sam stari vojnik, ali još nisam čuo za simboličan rat." Namesnik predlaže da s vojskom odu u Grčku, ali premijer Cvetković odbacuje: „To je sebično gledište, mi da pobegnemo, a narod ostavimo na milost i nemilost."

Krunski savet glasa za rat i nudi Hitleru da pristupi Trojnom paktu, ali bez vojnih klauzula. Nemci odbijaju, da bi na kraju Ribentrop 19. marta u 6.43 pozvao ambasadu u Beogradu: „Recite toj gospodi da je ovo poslednja prilika koju ne smeju da propuste. Više nema odlaganja..."

I Nemci pristaju da jedino s Jugoslavijom potpišu Pakt, gotovo isti kao tada važeći Pakt Staljin-Hitler. Tajne klauzule objavljene su u „Politici" od 26. marta.

Ta strana se jedina nije našla na izložbi „Antifašizam, istorijski izbor" na kojoj je govorio Vuk Jeremić.

Veljko Lalić

- Ne znamo šta bi se desilo da nije bilo vojnog puča 27. marta, ali znamo šta se desilo kao posledica tog puča. Okupirana je i raskomadana država, nad srpskim narodom u Hrvatskoj i Bosni počinjen je ustaški genocid. Okupator je učinio najstrašnije zločine u Srbiji. Izbio je krvavi građanski rat između antifašističkog pokreta, komunističkog i rojalističkog, a krajnji ishod svih tih tragedija bilo je uspostavljanje komunističke diktature kada je komunistički pobednik likvidirao desetine hiljada ideoloških protivnika - kaže Jugović.

Istoričar Miodrag Janković slaže se da je Jeremićev govor sličan onima iz Brozovog vremena.

- Slaviti 27. mart kao što ga je slavio Broz znači da se brani puč Bore Mirkovića koji je unesrećio srpski narod. I kakav je to epohalni podvig kada uvedete zemlju u rat i izgubite milion i po ljudi. To nije nešto čime treba da se ponosimo. Broz i srpski komunisti su neprekidno govorili da je nešto istorijski trenutak. U stvari, oni su neprekidno želeli da u istoriju uđu njihova laž, prevare i ubistva Srba. Mi smo izgubili milion i po ljudi, doživeli da nam komunisti sređuju zemlju, a Jeremić kaže da je sve to u redu i da je to cena da bismo bili antifašisti - priča Janković.

Janković podseća da ovo nije prvi put da se Vuk Jeremić okreće istorijsko-epskom pristupu u svojim govorima, a da je najupečatljiviji bio na Koledžu Viton u Čikagu, kroz koji je provlačio biblijske motive, a na kraju Kosovo uporedio sa američkim Perl Harburom, podsećajući da je Amerika zbog Perl Harbura ušla u Drugi svetski rat.

Retorika na kub

Branko Radun, politički analitičar, kaže da je ovakav „epski marketing" Vuka Jeremića neprimeren zato što upoređuje istorijske prekretnice srpskog naroda sa sadašnjim pozicijom Srbije oko Kosova, zbog čega njegove rečenice imaju daleko veću težinu u javnosti.

- Neumesno je da Vuk Jeremić govori o veličini 27. marta, dok su pregovori sa Prištinom koje vodi njegovo ministarstvo mnogo više bliži politici 25. marta. To je politika prihvatanja realnog stanja - kaže Radun.

Nekadašnji ministar spoljnih poslova SRJ Vladislav Jovanović kaže da Vuk Jeremić ponovo digao svoju retoriku „na kub", što ne sme da bude svojstveno ministru spoljnih poslova.

- Posao ministra spoljnih poslova nije da govori o istoriji. On verovatno ima ambicije koje su veće od pozicije koju trenutno ima i pokušava da pridobije uz sebe patriotski orijentisane glasače, ali i stare antifašiste. Udara dve muve jednim udarcem - kaže Jovanović.

Anketa

Aleksandar Vučić (SNS)
Press sve objasnio!
Nisam ništa razumeo šta je Jeremić govorio. Što se tiče 27. marta, mislim da je Press pre nekoliko dana imao odličan dodatak o tome. Mislim da smo imali mnogo više žrtava nego što je trebalo... Ja mu ne zameram ništa. A šta će drugo ljudi iz vlasti da pričaju sem o prošlosti, jer ne mogu o sadašnjosti, a još manje od budućnosti. Šta drugo da rade?! - kaže podsmešljivo Vučić.

Petar Petković, DSS
Bolje da se bavi svojim činovnicima
Umesto pitanja istorije, koje je u našem slučaju obeleženo jednom ostrašćenom ideologijom komunizma, ministar spoljnih poslova bi trebalo da čini sve da vodi takvu spoljnu politiku u kojoj njegov činovnik ne bi vodio dijalog o uspostavljanju dobrosusedskih odnosa sa Kosovom.

Ivica Dačić, SPS
Je l' i knez Lazar bio avanturista?
Koliko ja znam, 27. mart nisu izveli komunisti već građanska opcija. A, koliko znam, takođe, komunisti nisu bili u Prvom svetskom ratu, ni u Balkanskim ratovima, ni u Prvom ni Drugom srpskom ustanku, ni u Kosovskoj bici. Pa, jesu li i to bila suluda i bespotrebna stradanja? Ili je trebalo pristupiti paktu sa Otomanskim carstvom ili Austrougarskom? I jesu li knez Lazar ili Aleksandar Karađorđević bili junaci ili avanturisti koji su narod uveli u stradanje umesto da se priklone okupatorima? Žalosno je da se danas bavimo ovim temama, dok se oni narodi koji su Hitlera dočekivali cvećem hvale svojim navodnim antifašizmom.


Istina - naslovna strana koja se falsifikuje 70 godina

Srđan Milivojević (DS)
Treba videti sve aspekte 27. marta!
Nisam tu da tumačim političku priču, a istorijske događaje mogu da tumače istoričari, političari, umetnici, novinari... Bilo bi pitanje da li bi Srbija mogla da pristupi Trojnom paktu, a da se očuva vojna neutralnost.

Zoran Ostojić (LDP)
Antifašizam, temelj NATO
Antifašizam je jedan od temelja ujedinjene Evrope. Beograd je još tada, 27. marta 1941, pokazao svoje građansko, antifašističko lice i lojalnost budućim zapadnim antifašističkim saveznicima. Onima koji su kasnije osnovali NATO. Sve druge kontroverze tih događaja treba ostaviti istoričarima.

(Tekst objavljujemo uz dozvolu dnevnog lista Press.)

Mapa sajta
Copyright © 2008, 27. mart. All rights reserved.